Na području Varaždinske županije rastu pojedine biljne vrste koje su strogo zaštićene. To su vrste koje su ugrožene i rijetke, odn. vrste kojima na bilo koji način prijeti izumiranje.
Zakon o zaštiti prirode zabranjuje branje, rezanje, sječu, iskopavanje, sakupljanje ili uništavanje jedinki strogo zaštićenih biljaka, gljiva, lišajeva i algi iz prirode u njihovom prirodnom području rasprostranjenosti.
Pasji Trn
Pasji trn je glacijalni relikt koji nastanjuje šljunkovite i pješčane riječne sprudove u sastavu zajednice Hippophao-Berberidetum Moor 1958. Prirodno je bio rasprostranjen u Međimurju i u Podravini , međutim tijekom prve polovice 20. stoljeća nije bilo nikakvih novih podataka o rasprostranjenosti pasjeg trna u Hrvatskoj. U drugoj polovici 20. stoljeća, u proljeće 1966. godine Trinajstić je pronašao malene sastojine pasjega trna u priobalnom dijelu Drave kod Križovljan-grada, što je do 2015. godine bio posljednji zabilježeni nalaz ove vrste u Hrvatskoj. Kako su hidrološkim zahvatima potkraj 20-tog stoljeća značajno promijenjena staništa uz rijeku Dravu, pasji trn vodi se kao „regionalno izumrla vrsta – RE“ i strogo je zaštićena vrsta temeljem Zakona o zaštiti prirode .
Najnovijim istraživanjima sukcesije vegetacije u Podravini, 26. lipnja 2015. godine utvrđeno je novo nalazište vrste H. rhamnoides sjeverno od sela Veliki i Mali Bukovec, što je jedini postojeći prirodni nalaz s ovog područja.
Kockavica
Stanište kockavice uglavnom predstavljaju vlažne livade, a rjeđe raste i u svijetlim, otvorenim i vlažnim šikarama i šumama. Rasprostranjena je na području središnje, sjeverne i sjeveroistočne Hrvatske, uz nekoliko izoliranih nalazišta s područja Velebita.
Kao osjetljiva vrsta, kockavica je uvrštena u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske, te je kao takva strogo zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode. Ugrožena je zbog gubitka vlažnih livada na kojima raste. Ova staništa nestaju zbog negativnih čovjekovih djelovanja koja uključuju melioraciju i urbanizaciju te pretvaranje zemljišta u oranice. S druge strane, ta su staništa ugrožena i prirodnim procesima zaraštavanja drvenastom vegetacijom do kojih dolazi uslijed prestanka košnje i ispaše te zapuštanja livada. Na području Varaždinske županije poznato je da kockavica raste na više lokaliteta u širem području uz rijeku Plitvicu.
Kebrač
Današnja rijetka staništa na kojima kebrač raste samoniklo su prirodni aluvijalni nanosi rijeka Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Vrsta je ograničena na gornji i srednji tok rijeka, a raste na šljunčanim i pjeskovitim podlogama, često na nanosima uz rijeke ili na drugim staništima.
Kebrač je u Hrvatskoj rasprostranjen uz rijeku Dravu, Muru i Savu. Zbog hidrotehničkih zahvata provedenih tijekom 20. stoljeća mnoga su ranije poznata staništa uništena, zbog čega je opstanak ove vrste danas ugrožen. Za područje Hrvatske od 2006. godine vrsta Myricaria germanica vodi se kao „kritično ugrožena vrsta– CR“ i strogo je zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode. U posljednjih nekoliko godina znatno se širi uz retenciju HE Dubrava.
Crnkasta sasa
Crnkasta sasa je vrsta vezana uz suhe kontinentalne travnjake razreda Festuco-Brometea koji su nastali krčenjem šuma, te subpanonske stepske travnjake na šljunku i pijesku sveze Festucion valesiacae koji su većinom prirodnog postanka, a koji su nekada služili kao košanice ili za ispašu stoke. Zbog napuštanja sela i tradicionalnog načina gospodarenja ti su travnjaci postajali sve zapušteniji, zbog čega su pojedine vrste koje rastu na tim staništima danas ugrožene.
Crnkasta sasa je početkom 90-ih godina prošlog stoljeća imala u Hrvatskoj status regionalno izumrle vrste – RE jer je nestala s jedinog poznatog nalazišta na Đurđevačkim peskima. Ponovno je pronađena 1990. godine u okolici kapele sv. Vuk na Vukovoju, Ravna gora , te danas ima status kritično ugrožene vrste – CR i strogo je zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode. Vrsta je kasnije pronađena na još nekoliko lokaliteta u Varaždinskoj županiji, zatim u Istri, na Žumberku, u Međimurju i Baranji.
Tisa
Tisa kao šumska samonikla vrsta u Hrvatskoj ima status kritično ugrožene vrste– CR i strogo je zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode, a njezin je broj u stalnom opadanju. U brdskim predjelima sjeverozapadne Hrvatske nalazimo je u šumskoj zajednici lipe i tise koja prelazi i u zajednicu panonske bukovo-jelove šume s vlasuljom i brdske bukove šume.
Na području Ivanščice i Ravne gore u Varaždinskoj županiji tisa kao vrsta nije ugrožena , međutim ugrožena je šumska zajednica lipe i tise koja kao takva nije zaštićena. Recentna preliminarna istraživanja ukazuju na to da staništa tise na Ravnoj gori spadaju među najbogatija s najvitalnijom šumskom zajednicom Tilio-Taxetum u Hrvatskoj, dok na Ivanščici rastu stare, ali vitalne jedinke.
Jadranska kozonoška
Jadranska kozonoška nalazi se u Prilogu II. Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore jedna je od vrsta za koju je, u okviru ekološke mreže Natura 2000 potrebno ustanoviti područja u kojima će se održavati stabilno stanje očuvanosti.
Donedavno se smatralo da ta vrsta kod nas obitava samo u Istri, međutim danas se pouzdano zna da je ima i na Papuku, Žumberačkom gorju, u Dalmatinskoj zagori, kao i na području Strahinjščice, Maclja i Ravne gore. U Varaždinskoj županiji obitava na nekoliko lokaliteta na Maceljskom gorju, Ravnoj gori i Kalniku.
zivotinje.game.blog 